Potrebe koje se navode predstavljaju prosečne potrebe za svaku nevedenu kategoriju. Kada se gledaju specifične potrebe za različite hibride one se mogu razlikovati i 10-15%. Takođe, može se razlikovati i preporučeni period ishrane određenom smešom. Zbog toga se preporučuje da se prilikom sastavljanja smeša za živinu konsultuju tehnološki vodiči koji su specifični za svaki hibrid i koji se mogu naći na web stranicama kompanija koje proizvode date hibride. Ukoliko imate problem sa pronalaženjem podataka ili razumevanjem sadržaja preporučenih web stranica, pitajte stručnjaka.
Osnovni zadatak ishrane u periodu odgoja je da omogući pravilan telesni razvoj i postizanje optimalne telesne mase u vreme pronošenja.
Potrebe kokoši lakog tipa u periodu odgoja
Mora se imati u vidu da se kokoši odgajaju pod različitim uslovima, a oni direktno utiču na energetske potrebe kokoši, pa time i na konzumaciju hrane. Zbog toga se sve ostale hranljive materije balansiraju prema sadržaju energije u smeši. Primera radi, visoka temperatura utiče na smanjenje konzumacije, pa u tom slučaju sadržaj aminokiselina i ostalih hranljivih materija mora biti povećan. Obrnuto, kokoši koje se drže u slobodnom sistemu imaju veću konzumaciju hrane, pa sadržaj hranljivih materija u smeši treba proporcionalno smanjiti.
Smeša „pred pronošenje“ obično se daje nosiljama dve nedelje pre očekivanog prvog jajeta, pa do dostizanja 5% nosivosti. Njena specifičnost je povećan sadržaj kalcijuma od 2-2,5%. Ukoliko je kokica u vreme pronošenja telesno dovoljno zrela, ona će posle prvog jajeta nastaviti da nosi kontinuirano, pa joj je neophodna smeša pred pronošenje koja sadrži veću količinu Ca, a vrlo brzo treba uvesti i smešu za nosilje sa 3,5% Ca. Sa druge strane, ukoliko kokoši nisu dovoljno zrele, ili ako je jato raslojeno, uvođenje smeše sa 2,5% Ca može imati negativan efekat jer izaziva dodatni stres i utiče na smanjenje konzumacije hrane. Uvođenje ove smeše u ishranu mnogim proizvođačima komplikuje tehnološki proces, pa radije produženo daju poslednju grover smešu, posle čega odmah prelaze na smešu za nosilje.
Kada se sumiraju svi pozitivni i negativne fekti uvođenja smeše pred pronošenje, ipak je preporuka da se ova smeša daje kokicama, jer je za pravilan razvoj i uspostavljanje normalnog metabolizma Ca pred početak nošenja potrebno uključiti smešu sa 2,5% Ca, a potom što ranije preći na smešu za nosilje (čim nosivost dostigne 1-2%).
Ishrana kokoši nosilja konzumnih jaja u periodu produkcije usmerena je na obezbeđenje uzdržnih i produktivnih potreba kokoši. Pored telesne mase, na uzdržne potrebe utiče i ambijentalna temperatura i stepen aktivnosti kokoši. Pri nižim temperaturama u objektu, što u našim klimatskim uslovima nije redak slučaj, kokoši konzumiraju više hrane (energije) kako bi održale telesnu temperaturu. Sa povećanjem temperature konzumacija se postepeno smanjuje, a drastično se smanjuje pri temperaturama iznad 300 C.
Savremeni programi ishrane zasnovani su na principu da potrebe kokoši zavise od starosti nosilja i intenziteta nosivosti, tako da je po tom osnovu proizvodni ciklus podeljen u više faza, pa se i princip naziva „fazna ishrana“.
Potrebe za hranljivim materijama kokoši lakog tipa u periodu nošenja
Nosilje generalno jedu više hrane nego što je potrebno za maksimalnu proizvodnju jaja, i zato je poželjno, a i rentabilno, da im se ograniči konzumiranje hrane. Takav postupak smanjuje i verovatnoću pojave zdravstvenih problema, koji mogu nastati usled prevelike ugojenosti kokošaka. Podaci o konzumiranju hrane u individualnim jatima, zajedno sa informacijom o telesnoj masi, ambijentalnoj temperaturi i procentu nosivosti, mogu se upotrebiti da se utvrdi stepen restrikcije hrane.
Kod kokoši nosilja koje se drže u kavezima, upotrebljava se uglavnom brašnasta hrana koju kokoši duže konzumiraju, pa to smanjuje nervozu u jatu. Međutim, suviše sitne (fine) čestice smanjuju konzumaciju hrane, lepe se za nepce i povećavaju prašinu u objektu. Ptice radije konzumiraju nešto krupniju hranu i tada prvo pojedu sve krupnije čestice, a sitnije ostavljaju za kraj. To se može rešiti tako što se u toku dana hranilice moraju isprazniti (napravite 3-4 sata pauzu u toku dnevnog hranjenja) i onda će kokoši pojesti i one sitnije čestice koje ostanu u valovima. Dobro je i da se doda ulje (min. 0,5%) u smeše jer ono „pokupi“ najfinije čestice i sprečava da se one poput prašine razlete u vazduhu. Ukoliko je toplo, bolje je da hrana bude krupnija u vidu mrvica.
Optimalna veličina čestica u hrani za nosilje
Masa jajeta je u korelaciji sa telesnom masom kokica i ona se povećava tokom ciklusa nošenja. Adekvatnom ishranom moguće je uticati na masu jaja, ali samo ograničeno. Nutritivni faktori koji utiču na masu jaja su sadržaj energije, metionina i linolne kiseline u smeši. Što se tiče kvaliteta ljuske on prevashodno zavisi od količine Ca u obroku, tako da se preporučuje 3,5-4,5% Ca u smešama u zavisnosti od programa ishrane. Dobro je da se jedan deo Ca (50-65%) daje u vidu krupnijih čestica (2-4 mm) koje se sporije razlažu u i duže zadržavaju u digestivnom traktu, tako da su efikasnije za formiranje ljsuke. Bitan je i sadržaj fosfora koji ne treba da bude u višku, jer negativno utiče na kvalitet ljuske. Balans elektrolita takođe je veoma važan. Širok odnos Na i Cl može da povećava pH u krvi i koncentraciju bikarbonata. Kada se u obrocima natrijum hlorid zameni natrijum bikarbonatom putem vode ili hrane, uspostavlja se mehanizam putem kojeg se jačina ljuske jajeta može poboljšati u temperaturama termoneutralne zone.
Novija istraživanja o vitaminskim potrebama ne ukazuju na potrebu za bilo kakvom značajnijom promenom u odnosu na raniji period.