piljevinaPod terminom prostirka, podrazumeva se mešavina različitih materijala prostirke, fecesa i vlage, ali i materijal koji se unosi u objekte na početku i u toku gajenja i eksploatacije živine. Materijal koji će se koristiti kao prostirka zavisi od regiona, cene i dostupnosti na tržištu. Najčešće korišćeni materijali za prostirku su slama (Evropa), hoblovina bora (SAD), ljuske kikirikija i pirinča (Azija), pesak (Afrika).

Materijal koji se koristi kao prostirka ne sme biti samo dobar apsorbent vlage, već mora da poseduje i sposobnost brzog otpuštanje vlage i za njega mora da postoji ekonomska opravdanost.

U mnogim istraživanjima različiti materijali su ispitivani kao prostirka kod brojlera, a njihova upotreba i mogućnost korišćenja zasnovana je na sposobnosti ovih materijala za upijanje vlage, koja dovodi do slepljivanja prostirke i smanjenja proizvodnih performansi pilića. Sprečavanje slepljivanja prostirke omogućava da u gornjem sloju ne dođe do sabijanja prostirke usled velike vlažnosti. Ovaj sloj sadrži većinu vlage i fecesa. Nakon svakog završenog turnusa dolazi do uklanjanja prostirke kako bi se obezbedili bolji uslovi mikroklimata i kvaliteta vazduha za sledeći turnus. Poređenjem pojedinih materijala za prostirku, u jednom istraživanju od Grimes i saradnika (2010), se pokazalo da je najefikasniji materijal strugotina bora u poređenju sa pirinčanim ljuskama, drvenom piljevinom, piljevinom bora, strugotinom kore drveta, borovom korom i glinom.

Jedan od najvažnijih faktora od kojih zavisi kvalitet materijala je veličina čestica prostirke. Ispitivanjem proizvodnih rezultata i kvaliteta tabana brojlerskih pilića gajenih na prostirkama od sena, kore drveta i strugotine pokazano je da nije bilo razlika između ovih materijala, kada je veličina čestica manja od 2,5 cm. Poređenjem borove strugotine i slame kod brojlerskih pilića i ćuraka primećeno je da primenom strugotine dolazi do smanjenja oštećenja tabana u odnosu na slamu (Su i sar., 2000; Sirri i sar., 2007; Meluzzi i sar., 2008; Mayne i sar., 2007). Dobijeni rezultat se delimično može objasniti činjenicom da slama ima tendenciju nakupljanja većeg sadržaja vlage u odnosu na druge materijale, kao što su borova strugotina, pirinčane ljuske i ljuske kikirikija (Andrews i McPherson, 1963; Grimes i sar., 2002). Grimes i sar., (2002) ukazuju na sličnu efikasnost recikliranog papira i strugotine bora. Istraživanja Grimes i sar. (2006) koja se odnose na posmatranje različitih materijala za prostirke, kao što su pamukov otpad, gips i novinski papir uz poređenje sa borovom strugotinom, ukazuju da primena različitih materijala ne dovodi do statistički značajne razlike u pojavi oštećenja tabanskih jastučića. Međutim, ukazuju da je najviše slepljivanja fecesa primećeno kod pamukovog otpada. Komadići iverice i nusproizvodi u sekundarnoj preradi drveta su ispitivani kao mogući izvor prostirke kod ćuraka. Čestice prostirke veće dužine su iznosile između 0,32 i 1,27 cm, a sitne čestice predstavljale piljevinu ili prah. Ćurke odgajane na finoj iverici imale su značajno manju učestalost pojave oštećenja tabana u poređenju sa onim koje su gajene na grubim česticama. Najveći broj slučajeva oštećenja tabanskih jastučića je zabeležen kod dugih čestica iverice (Hester i sar., 1997). Do povećanog uginuća je došlo kod grupe gajene na sitnoj iverici usled konzumacije i sabijanja u želucu finih čestica prostirke. Bilgili i sar. (1999) na osnovu rezultata u svojim istraživanjima ukazuju da korišćenje peska kao prostirke je prihvatljiva alternativa za borovu strugotinu, kada je u pitanju prevencija oštećenja tabana brojlera. Veličina čestica ova dva materijala je bila statistički značajno različita i predstavlja ključ u objašnjenju boljih rezultata prilikom korišćenja peska kao prostirke. Novija istraživanja sa ciljem poređenja različitih materijala za prostirku (borove hoblovine, borove kore, borove piljevine, peska, seckane pšenične slame, tvrdih delova šljake, filera (šljake) stadionskih terena i pamučnog otpada) pokazuju da se primenom prostirke od peska i filera stadionskih terena postiže niži stepen pojave oštećenja tabana u odnosu na druge ispitivane materijale (Bilgili i sar., 2009).

Literatura:

Bilgili, S. F., J. B. Hess, J. P. Blake, K. S. Macklin, B. Saenmahayak, and J. L. Sibley. 2009. Influence of bedding material on footpad dermatitis in broiler chickens.  J. Appl. Poult. Res.  18:583–589.

Bilgili, S. F., G. I. Montenegro, J. B. Hess, and M. K. Eckman.1999a. Sand as litter for rearing broiler chickens.  J. Appl. Poult. Res.  8:345–351.

Bilgili, S. F., G. I. Montenegro, J. B. Hess, and M. K. Eckman.1999b. Live performance, carcass quality, and deboning yields of broilers reared on sand as a litter source.  J. Appl. Poult. Res.8:352–361.

Grimes, J. L., J. Smith, and C. M. Williams. 2002. Some alternative litter materials used for growing broilers and turkeys.  World’s Poult. Sci. J.  58:515–526.

Meluzzi, A., C. Fabbri, E. Folegatti, and F. Sirri. 2008a. Survey of chicken rearing conditions in Italy: Effects of litter quality and stocking density on productivity, foot dermatitis and carcase injuries.  Br. Poult. Sci.  49:257–264.

Sirri, F., G. Minelli, E. Folegatti, S. Lolli, and A. Meluzzi. 2007. Foot dermatitis and productive traits in broiler chickens kept with different stocking densities, litter types and light regimen.  Ital. J. Anim. Sci.  6:734–736.

Su, G., P. Sørensen, and S. C. Kestin.2000. A note on the effects of perches and litter substrate on leg weakness in broiler chickens.  Poult.Sci.  79:1259–1263.