Proizvodnja živinskog mesa, tov brojlera, zasnovana je uglavnom na intenzivnoj- tzv. brojlerskoj proizvodnji. To podrazumeva intenzivan tov maldih pilića do uzrasta 5-6 nedelja i do završne mase oko 2,5 kg. Za tov se koriste pilići teških linijskih hibrida – na našem tržištu najviše se koriste ROSS-308, COBB 500, Hubbard i drugi.
Za uspešnu brojlersku proizvodnju moraju se poštovati sledeći principi:
– tov specijalizovanih linijskih hibrida visokog genetskog potencijala;
– primena svih propisanih veterinarskih i zoohigijenskih mera;
– držanje živine u savremenim objektima sa kontrolisanom mikroklimom;
– tov brojlera traje 5- 6 nedelja;
– odmor između turnusa 2-3 nedelje; minimum 14 dana
– 5,5 do 7 turnusa godišnje;
– standardna veličina objekata oko 1000 m2;
– gustina naseljenosti 33 kg žive mase /m2. Ovaj parametar uslovljen je zakonom o dobrobiti životinja
– završna telesna masa sa 6 nedelja oko 2,5-2,7 kg;
– konverzija hrane 1,7 – 1,8kg hrane za kg prirasta;
– mortalitet do 5% .
Da bi se ovako visoki zahtevi mogli ispuniti, a zadata proizvodnja ostvariti, potrebno je poštovati neke osnovne principe koje ćemo se potruditi da u ovom priručniku što preciznije navedemo.
Brojlerski tov bazira se na linijskim hibridima namenjenih za proizvodnju mesa – tzv. teškim linijskim hibridima. Rasna živina, kao i srednje i spororastući hibridi, nisu pogodni za intenzivan tov. Oni se koriste za neki od vidova alternativne poroizvodnje živinskog mesa, koji su bliži ekstenzivnim sistemima odgoja i organskoj proizvodnji.
Linijski hibridi koji se najviše koriste u Srbiji su ROSS 308 (kompanija Aviagen), COB 500 (kompanija Cobb-Vantress) i Hubbard (kompanija Hubbard). Postoje i drugi hibridi, ali navedeni su najviše zastupljeni u našoj zemlji. Sve ove hibride možete nabaviti od ovlašćenih predstavnika i ugovoriti kupovinu sa farmama koje drže roditeljska jata. Proizvodne performanse navedenih hibrida ne razlikuju se mnogo.
Proizvodne performanse teških linijskih hibrida
http://en.aviagen.com/assets/Tech_Center/Ross_Broiler/Ross308BroilerPerfObj2012R1.pdf
http://www.hubbardbreeders.com/products.php?id=7
Kao što se iz tabele vidi genetski potencijal nije ograničavajući faktor za dobru proizvodnju. Ono što može dovesti do slabijih proizvodnih rezultata (kada je u pitanju izbor hibrida) su uslovi odgoja roditeljskog jata i kvalitet jednodnevnih pilića, tako da preporučujemo da piliće kupujete od renomiranih proizvođača, sa repro farmi sa kojima imate dobro iskustvo i koje su se dokazale po svom kvalitetu i pouzdanosti isporuke. Mnogo je bitnije da imate poverenja u firmu od koje kupujete piliće nego koji hibrid ćete odabrati.
Jednodnevni pilići moraju biti zdravi, vitalni, bez deformiteta, dobro zatvorenog pupka i suvog, rastresitog paperja. Pilići dobrog kvaliteta su aktivni i vitalni, stoje uspravno na jakim nogama, bistrog su pogleda, sa sjajnim, živahnim i aktivnim očima i sa normalnim – suvim i čistim paperjem. Sve piliće sa bilo kakvim deformitetima: obogaljene noge, uvrnuti vratove i kljunove, raskrečene noge, sa loše zatvorenim pupkom i slabe treba odstraniti. Nemojte biti osetljivi na piliće koji su slabi i useliti ih u objekte zajedno sa ostalima u nadi da će se „izvući“. Slabi i avitalni pilići su vektor za unošenje bolesti u objekat i predstavljaju potencijalnu opasnost za celo jato. Zbog toga se oni odmah odstranjuju iz jata i neškodljivo uklanjaju.
Jednodnevne piliće od inkubatorske stanice do farme treba transportovati u posebnom vozilu sa klima uređajem. Transport mora biti brz i pod optimalnim uslovima Ukoliko se pilići transportuju leti, potrebno je transport izvršiti rano ujutru ili uveče. Najbolje je da se transport vrši klimatizovanim vozilima jer ćemo na taj način piliće poštedeti stresa usled neadekvatne temperature. Pregrejavanje piliće podjednako je štetno kao i prehlada. Dug i neadekvatan transport prouzrokuje dehidriranje pilića, a može da dovede do njihove prehlade i drugih neželjenih posledica. Izmučeni pilići slabije napreduju i imaju veći procenat uginuća, posebno u prvim danima tova.
Pilići se od inkubatorske stanice do objekta dopremaju najčešće u kartonskim kutijama, koje na dnu imaju naboranu – rapavu hartiju koja sprečava da se pilići tokom trensporta povrede klizanjem i raskrečenjem. Po prispeću se odmah vade iz kutija i smeštaju u pripremljeni živinarnik.
Kutije treba staviti na prostirku ne stavljajući kutije jednu na drugu, a ceo proces uraditi efikasno kako bi se vozilo što pre istovarilo. Kada se vozilo oslobodi, treba što pre pristupiti naseljavanju pilića, nikako se ne sme ostaviti da pilići u kutijama dugo čekaju, jer može doći do dehidracije, pa i ugušenja. Nemojte zaboraviti da je temperatura u objektu preko 300C!
Biosigurnost na farmama je osnovni preduslov za odgoj zdravog i vitalnog jata. To podrazumeva sledeće mere kojih se morate striktno pridržavati:
– Farma mora bude ograđena i da se na ulazne kapije postave dezo-barijere. Kolska dezo-barijera mora biti adekvatne širine i dužine, tako da se točak bar dva puta okrene u sredstvu za dezinfekciju. Dezo-barijere na ulaznoj kapiji za ljude podrazumevaju posude sa sunđerom natopljenim dezinfekcionim sredstvom, a potrebno je obezbediti i pribor za dezinfekciju ruku. Dezo barijere treba postaviti i na ulasku u svaki objekat.
– Farma stalno mora biti zaključana!
– Pristup ljudima na farmu neophodno je ograničiti i svesti na minimum. Pristup farmi sme se dozvoliti samo zaposlenima i ovlašćenim licima, koja po ulasku na farmu moraju da se presvuku ili obuku zaštitna odela. Posebno je opasno kada na farmu dolaze lica koja su u kontaktu sa živinom – bilo da je imaju kod svoje kuće, ili da su pre posete našoj farmi obišli i neke druge farme.
– Pravilo je da radnici koji rade na odgojnoj farmi ne gaje sopstvenu živinu na okućnici.
– Pristup životinjama na farmu je strogo zabranjen
– Ukoliko unosite opremu sa druge farme, prvo je morate dobro oprati i dezinfikovati, a zatim uneti u farmu
– Na zemljištu oko farme ne sme biti otpadaka ili neupotrbljene opreme koji bi mogli biti stanište za štetočine
– Što pre očistite svako prosipanje hrane iz silosa ili cevi jer prosuta hrana privlači štetočine
– Mere dezinsekcije i deratizacije su neophodne. Glodari se moraju uništavati jer mogu preneti bolesti sa prethodnog jata na novouseljene piliće. Pored prenošenja bolesti glodari nanose štetu jer jedu i uništavaju hranu, tako da je njihovo uništavanje obavezan postupak na farmi. Za to treba koristiti samo dozvoljene preparate ili pozvati stručnu službu da izvrši prskanje i deratizaciju.
– Mora se poštovati princip sve unutra-sve napolje, što znači da se na jednoj farmi mogu držati samo pilići iste starosti. Manji proizvođači često izbegavaju ovo pravilo, pa se odlučuju na to da gaje piliće različite starosti – posebno ako imaju dva ili više objekata. To im omogućava kontinuiranu isporuku brojlera na tržište, ali je sa higijenskog aspekta potpuno neprihvatljivo. Praksa je pokazala da čak i ako jedan ili dva turnusa prođu bez problema – problemi će se sigurno pojaviti u nekom od narednih a štete su tada veoma velike.
– Takođe, nije preporučljivo naseljavati piliće koji su poreklom sa različitih farmi, čak i ako su istog uzrasta. pilići različitog porekla su različito otporni na pojedine bolesti, te ih nije dobro „mešati“.
Piliće u svakom proizvodnom ciklusu treba naseljavati u detaljno oprane i dezinfikovane objekte, „odmorene“ i pravilno pripremljene, što podrazumeva čitav niz postupaka koje treba izvesti između dva turnusa. Prvo je potrebno farmu očistiti od prethodnog turnusa, što podrazumeva:
– Demontiranje mobilne opreme
Na kraju svakog turnusa, po završetku isporuke pilića, pristupa se temeljnom čišćenju mobilne opreme. Ona se može izvršiti iznošenjem opreme iz objekata ili podizanjem linija za hranjenje i napajanje
– Uklanjanje stajnjaka
Preporuka je odmah nakon iseljavanja prskanje svih površina nekim insekticidom. Prskanjem plafona i zidova možete se „osloboditi“ prašine, a nečistoću treba ukloniti i sa ventilacionih otvora, greda i drugih predmeta. Zatim iz objekta treba ukloniti prostirku i propisno je udaljiti.
– Čišćenje objekta i kruga farme (prvo grubo, a zatim i fino),pranje objekta i opreme
Nakon iznošenja prostirke treba pristupiti kvašenju poda, svih površina i opreme, vodom i deterdžentom. Princip je da se pranje počne od gore i nastavi ka dole. Objekat treba da je nakvačen nekoliko sati. Opremu za hranjenje i napajanje takođe treba dobro oprati. Linije pojenja treba isprazniti i napuniti dezificijensom. Rezervoare za vodu i cevi treba da se operu i po mogučstvu napune dezificijensom (koji treba isprati čistom vodom posle 24 časa).
– Dezinfekcija objekata i opreme
Po završenom pranju treba da se obavi prva dezinfekcija i objekat se zatvori i ostavi da se odmori 14 dana.Vrlo je važno da se očisti dezinfikuje i širi prostor oko objekta u kojem će se gajiti pilići, a takođe i putna mreža. Pranje s eobično vrši aparatima pod pritiskom, a deterdženti za pranje i dezificijensi treba da se koriste prema uputstvima prouzvođača.
– Unošenje prostirke
Prostirka je veoma bitna za održavanje optimalnih ambijentalnih uslova u objektima i za pravilan razvoj pilića. Za prostirku se najčešće koristi pšenična slama, iako je hoblovina mnogo bolji materijal ali ona često nije dostupna. U svakom slučaju prostirka treba da bude suva, rastresita, bez plesni i čista, a ako se kosristi slama mnogo je bolje da ona bude seckana, jer se na taj način povećava njena higroskopnost.
Prostirka mora da bude ravnomerno raspoređena po objektu u sloju od 7,5-10 cm. Računa se da je dovoljno 2-5kg/m2. Potrebno je na farmi imati rezerve prostirke, jer se ona u toku tova uvek može dodavati, a ako su nepovoljni ambijentalni uslovi ili dođe do curenja vode iz pojilica, deo prostirke potrebno je nekad i zameniti.
Prostirka mora biti PORAVNATA, jer neravna prostirke dovodi i do neravnomernog rasporeda pilića, ometa pristup hranilicama i pojilicama i dodovi do različite visine linija za hranjenje i pojenje.
Dobro poravnata čista prostirka
Posledice loše prostirke
Prljava i ispucala stopala i pucanje kože na prstima, što kod pilića izaziva hramljenje, smanjenje unosa hrane i smanjen porast, probijanje infektivnih agenasa, artritis, povrede
– Montiranje opreme i pravljenje krugova ili pregarđivanje objekata folijom ukoliko se koristi centralno grejanje
– Završna dezinfekcija – fumigacija objekta
Fumigacija je efikasna samo kada je sav materijal montiran u objektu. Najmanje 96 časova pre useljenja pilića, objekat sa prostirkom i montiranom opremom za ishranu i napajanje se hermetički zatvori i ponovo dezinfikuje parama formaldehuda. Posle navedenog postupka objekat treba da bude zatvoren (24h), a zatim se provetrava i ZAGREVA.
– Zagrevanje objekta i provera svih instalacija
– Sipanje hrane i vode u hranilice i pojilice
Za napajanje se može koristiti sistem zvonastih pojilica ili sistem nipl pojilica. U oba slučaja voda mora biti u sistemu pre naseljavanja pilića. U prvim danima života potrebno je uneti i dodatne ručne pojilice kako bi se pilići lakše snašli i odmah počeli da piju vodu. Hranilice takođe moraju biti napunjene hranom pre dolaska pilića. Potrebno je dodati plitke tacne za hranjenje kako bi se dostupnost hrane olakšala pilićima na početku tova.
U prvim danima života pilići nemaju razvijen termoregulacioni mehanizam, pa je neophodno obezbediti dodatno grejanje. Temperatura koju treba obezbediti prikazana je u narednoj tabeli:
Grejanje se može obezbediti gasnim grejalicama, infracrvenim lampama, kaloriferima, termogenima ili nekim drugim vidom grejanja. Potrebno je voditi računa o troškovima, jer u uslovima veoma skupih energenata, potrebno je pažljivo izračunati koji vid grejanja se najviše isplati. U svakom slučaju, ušteda na troškovima grejanja ne sme se postići smanjenjem temperature, nego grupisanjem pilića i smanjenjem prostora koji se greje. Ukoliko se koristi lokalno grejanje, potrebno je piliće grupisati u krugove od lesonita ili plastike iznad kojih se postavljaju „veštačke kvočke“. Visina krugova treba da je oko 40 cm, a u zavisnosti od jačine grejalice formira se i veličina kruga i određuje se broj pilića koji će se naseliti. Primera radi, u krug prečnika 5 m može se naseliti 700 jednodnevnih pilića. U takav krug može se staviti 8-10 hranilica i dodatne tacne sa hranom, kao i 10-12 malih pojilicakoje se pravilno raspoređuju tako da se uvek između dve hranilice nalazi jedna pojilica. Broj pojilica i hranilica zavisi isključivo od njihove veličine i potreba pilića za hranidbenim i pojidbenim prostorom. Na prostirku ispod hranilica i pojilica se postavlja rebrasti papir koji pokriva najmanje 25% površine kruga.Gustina naseljenosti u početku može biti i 40-50 pilića/m2. U ovakav krug mogu se staviti 1-2 grejača u zavisnosti od njihove jačine.
Ako se primenjuje grejanje celog prostora, greje se samo jedna trećina objekta u koju se grupišu svi pilići, a zatim se sa porastom pilića, pregrada pomera tako što se za nedelju dana pilići prošire na 2/3 objekta, a posle 14 dana na ceo objekat.
Leti grejanje treba uključiti najkasnije 24 časa, a zimi i 36 časova preuseljenja pilića, kako bi se postigla optimalna temperatura od 32 stepena celzijusa u visini od 20cm od poda.
Za kontrolu temperature na visini od 20cm postavite termometre kako bi ste uvek imali pregled temperature u zoni pilića.
Ventilacija utiče na kvalitet vazduha, temperaturu i relativnu vlagu. Jedino se pravilnom ventilacijom mogu odstraniti štetni gasovi iz objekta i regulisati optimalan odon temperature i vlažnosti vazduha. Sa lošom ventilacijom konverzija hrane, prirast telesne mase i zdravstveno stanje pilića će biti slabiji, a gubici će se povećati.
U početku je vazduh u objektu suv, pa treba voditi računa da relativna vlažnost vazduha ne padne ispod 50%. U tom slučaju vazduh će biti suv i prašnjav, a pilići mogu dehidrirati. Zbog toga još prvog dana moramo uključiti minimalnu ventilaciju. Jedna od najčešćih grešaka koje proizvođači čine je upravo zatvaranje svih otvora za ulaz vazduha kako bi se sačuvala visoka temperatura. Na taj način pilićima se uskraćuje dovod svežeg vazduha, nivo kiseonika se smanjuje, a zagušljiv i suv vazduh negativno utiču na respiratorni sistem pilića. Oni su tromi, ne kreću se dovoljno i slabije jedu. Visoka količina amonijaka u objektu može da smanji prirast pilića u prvoj nedelji i do 20%. Nivo amonijaka u objektu mora se držati spod 10 ppm.
Zbog odstranjivanja štetnih gasovai uvođenja svežeg vazduha potrebno je uključiti minimalnu ventilaciju koja podrazumeva otvaranje ulaznih otvora za vazduh i njihovo usmeravanje ISKLJUČIVO prema gore – odnosno prema plafonu. Proračuni parametara za minimalnu ventilaciju nalaze se u svim priručnicima za odgoj pilića (Ross, Cobb, Hubbard), a ukoliko niste u mogućnosti da sami zračunate parametre za Vaš objekat potražite savet stručnjaka (link).
U svakom slučaju, u prvim danima brzina kretanja vazduha treba da je oko 0,1 m/s a ne sme biti veća od 0,3 m/s.
U kasnijim nedeljama tova, problem postaje upravo obrnut- a to je velika vlažnost vazduha u objektu. U međuvremenu su pilići postali stariji, krupniji, više vlage odaju disanjem, prostirka postaje vlažna od izmeta i mokraće, često i od prolivanja vode iz pojilica. Sve se to odražava na loše uslove ambijenta. Potrebno je znati da su temperatura i vlažnost vazduha dva ambijentalna parametra koji su veom tesno povezani. U uslovima visoke vlage, temperaturno odstupanje od optimuma mnogo lošije utiče na plilće nego u uslovima normalne vlažnosti.
Jedini lek za ovu situaciju je PRAVILNA VENTILACIJA, ISPRAVNA OPREMA ZA NAPAJANJE i SUVA PROSTIRKA.
Danas se u živinarstvu retko koristi prirodna ventilacija. Uglavnom se koristi veštačka (mehanička) ventilacija koja može biti bočna, krovna i tunelska. Primenom savremenih načina ventilacije jedino je moguće ostvariti dovoljan broj izmene vazduhe u objektu, podesiti optimalnu brzinu strujanja vazduha i automatski uskladiti sistem provetravanja sa temperaturom u objektu.
Pri planiranju sistema za ventilaciju neophodan je pravilno izračunati i uskladitipotreban kapacitet ventilacije s dovoljnim brojem višebrzinskih bešumnih ventilator, kao is a adekvatnim brojem i veličinom otvora. Naša preporuka je da postavljanje ventilacije prepustite stručnjacima iz te oblasti. Ukoliko ste opremu kupili od renomiranog proizvođača i ova usluga biće Vam obezbeđena. Svaka pogreška u premalom kapacitetu dovodnih otvora ili lošem rasporedu, odnosno smeštaju – kako ventilatora, tako i dovodnih otvora – može umesto ravnomernog kretanja vazduha izazvati « mrtve zone » i probleme u strujanju vazdušnih masa. Loše postavljena ventilacija biće uzrok stalnih problema na farmi!
U najtoplijem delu godine, kad su temperature vrlo visoke ( iznad 30°C ), pilići su posebno izloženi stresu. U takvim uslovima je potrebno iskoristiti maksimalne kapacitete ventilacije zajedno sa sistemom za hlađenje vazduha.
Brzina vazduha 1 m/sek može sniziti temperaturu za 3°C. U ekstremno vrućem periodu upotrebljavamo maksimalnu brzinu vazduha na visini živine, to je do 3 m/sek.
Za naše podneblje, u kome tovimo brojlere, dobro je imati dodatni sistem za hlađenje vazduha tj. vlaženje ili zamagljivanje.
Pri tom sistemu topli vazduh hladi se sitnim kapljicama vode. Po dužini objekta montiraju se cevi sa otvorima, asistem deluje po principu visokog i niskog pritiska. Pritisak vode u sistemu ostvaruje se pomoću pumpe. Visok pritisak vode u cevima (24-41 bar) formira kapljice prečnika 10-15 mikrometara koje rashlađuju vazduh ne vlažeći pri tom prostirku.
Drugi način je tzv. pad cooling, koji podrazumeva rashlađivanje objekata pomoću „saća“ preko kojih prolazi hladna voda i koje se postavlja na ulazne otvore za vazduh. Prelaskom vazduha preko saća njegova temperatura opada za nekoliko stepeni.
Mlađi pilići su mnogo osjetljiviji na loš kvalitet vazduha i promaju u odnosu na starije piliće. Povećana količina amonijaka može dovesti do smanjenja prirasta tjelesne mase i do 20% kod sedam dana starih pilića. Nivo amonijaka treba da je ispod 10 ppm tokom celog perioda tova.
Parametri kvaliteta vazduha navedeni su u narednoj tabeli.
Program osvetljenja je jedan od ključnih faktora u pravilnom menadžmentu brojlerskih pilića i od fundamentalnog je značaja za postizanje optimalnih rezultata. Nekada je bilo pravilo da tovnim pilićima daje što više svetla, kako bi stalno imali pristup hrani. U toku noći, svetlo se gasilo samo 1 sat, čisto da se pilići priviknu na mrak. Međutim, ovi programi su napušteni iz više razloga:
– Istraživanja su pokazala da 6 sati mraka ne dovodi do smanjenja telesne mase, već naprotiv dovodi do poboljšanja konverzije hrane i poboljšanja razvoja imunološkog sistema. Povećava se uniformnost pilića.
– Smanjuje se prekomeran rast u prve tri nedelje, što dovodi do smanjenja pojeve ascitesa, sindroma iznenadne smrti, problema sa nogama i smanjenog mortaliteta.
– Zakon o dobrobiti životinja propisuje da je minimalna količina mraka iznosi 6 sati u toku dana, a od toga najmanje 4 sata mora biti u kontinuitetu. Intenzitet svetla ne sme biti manji od 20 lux-a. Zakonska regulativa uvek je obavezujuća za proizvođače, bez obzira na to šta preporučuje tehnologija!
Zbog toga, svetlosni program treba da sadrži min. 6 sati mraka, ali tek posle prve nedelje starosti. U toku prve nedelje preporučuje se 23 sata svetla+1 sat mraka, uz intenzitet svetla od30-40 lux-a. Posle 7 dana uvodi se 6 h mraka u toku noći, a intenzitet svetla se smanjuje. Većina tehnoloških vodiča preporučuje intenzitet svetla od 5-10 lux-a, ali naši zakonski propisi zahtevaju da intenzitet svetla kod brojlerskih pilića iznosi min. 20lux-a. Primera radi, priloženi je svetlosni programi za brojlere Cobb 500 (Cobb-Vantress) i Ross 308 (Aviagen).
Svetlosni program za brojlere Cobb 500 u zavisnosti od završne telesne mase
Intenzitet svetla u prvih 7 dana treba da je minimalno 25 lux-a u najtamnijem delu objekta. Posle 7 dana intenzitet smanjiti na 5-10 luxa (prema preporuci Cobb-Vantress), a u našoj zemlji na 20 lux-a (minimalno po Zakonu o dobrobiti).
Svetlosni program za brojlere Ross 308 u zavisnosti od završne telesne mase
*Tri dana pre klanja svetlo treba da gori 23 h + 1 h mrak
** Ukoliko nije u suprotnosti sa zakonskom regulativom
Naseljavanjem jednodnevnih pilića započinje ciklus tova na farmi. Veoma je važno da se naseljavanje izvrši efikasno i pravilno – u već pripremljene objekte. O pripremi objekata već je bilo reči u prethodnim poglavljima, a prilikom naseljavanja posebno treba obratiti pažnju na sledeće:
– Utvrdite vreme dopremanja pilića na farmu i budite spremni da istovarite i smestite piliće što brže
– Ne odlažite unošenja pilića, jer može doći do dehidriranja i drugih problema
– Izmerite i izbrojte pilićeu određenom broju kutija (5%) da bi ste utvrdili prosečnu težinu jednodnevnih pilića i njihov broj na uzorku
– Kutije sa pilićima odmah po unosu treba rasporediti ravnomerno duž objekta. Kutije sa pilićima ne smeju se slagati jedna na drugu u objektu, jer to može dovesti do pregrevanja i gušenja pilića
– Praznite kutije pažljivim istresanjem na prostirku i raspoređujte ih oko hranilica i pojilica
– Uginuli i škartirani pilići se uklanjaju, a potrebno je uzorke dati na analizu u specijalističku veterinarsku ustanovu
– Proverite dostupnost hrane i vode
– Proverite temperaturu prostirke i vazduha u zoni kretanja pilića
– Pri useljenju se u cilju smanjenja stresa i smirenja pilića preporučuje smanjenje intenziteta svetla, a nakon useljenja svih pilića intenzitet svetla treba vratiti na jači intenzitet (30-40 lux-a).
Prvih 7 dana u životu pileta su najbitniji za njegov kasniji razvoj i napredovanje. Ono u ovoj fazi života trpi veoma burne promene jer iz inkubatora dolazi na farmu, menja sredinu, počinje da se hrani, osetljivo je na niske temperature, razvija svoj imuni sistem, itd. Ako u prvih 7 – 10 dana napravimo greške i propuste, one se kasnije nikako ne mogu nadoknaditi. Zato se pilići moraju posebno paziti, redovno obilaziti i kontrolisati. Na svaki, pa i najmnji signal da nešto nije u redu, treba odmah reagovati.
Osnovne stvari koje teba proveriti su sledeće:
Test voljki radi se tako šti se proveri minimum 100 pilića sa različitih mesta u objektu. Prstima se, zatim opipa voljka da se vidi da li je u njoj ima hrane ili vode.
Test voljki
Test nogica
Test nogica radi se 3 sata po useljenju tako što se nogice pileta prislone na obraz ili vrat i proceni se da li su tople. Ukoliko su hladne – otkrijte razloge hladnih nogica, a oni mogu biti:
Kontrola telesne mase je prvi indikator uslova pod kojima gajimo piliće. Posle 7 dana starosti, obavezno se mora izvršiti prvo merenje i uporediti ostvarene sa tehnološkim masama. Masa pilića treba da je 4-4,5 puta veća u odnosu na početnu masu. Svako odstupanje je ozbiljan indikator da postoje propusti u tehnologiji. Nije dovoljno utvrditi samo prosečnu telesnu masu, nego i ujednačenost jata. Zato merenje treba obaviti PRAVILNO!
Na osnovu podataka koji se dobijaju redovnim praćenjem telesne mase, možemo na vreme preduzeti i odgovarajuće mere za njenu korekciju ukoliko ona nije zadovoljavajuća. Primera radi, može se korigovati kvantitet ili kvalitet hrane koju živina konzumira, smanjiti gustina naseljenosti, uneti dodatna oprema za hranjenje i pojenje ukoliko je to potrebno, korigovati ambijentalni uslovi. Ukoliko je neujednačenost u jatu izražena, mogu se formirati nove grupe prema telesnoj masi, kako bi se svakoj grupi omogućila adekvatna ishrana prema njihovim konkretnim potrebama.
Svi navedeni razlozi nedvosmisleno naglašavaju značaj redovne kontrole telesne mase.Osnovni preduslov za ispravnu kontrolu je učestalo i pravilno merenje živine.Brojleri se moraju meriti jednom nedeljno.Osnovno je da se živina meri uvek u isto vreme, najbolje u jutarnjim časovima pre hranjenja. U manjim jatima treba meriti 50-100 jedinki, dok u većim jatima treba meriti 2% od ukupnog broja. Uzorak mora biti slučajan, što znači da se u određenom prostoru žičanom ogradom zagradi grupa jedinki i nakon toga se obavezno izmere SVE JEDINKE unutar ograde. Minimalan broj koji se mora izmeriti je 50, kako bi se na pravi način stekla slika o prosečnoj telesnoj masi i ujednačenosti jata. Lokaciju merenja iz nedelje u nedelju treba menjati, jer se živina u objektu kreće u relativno ograničenom prostoru, tako da se mora izbeći situacija da se stalno mere iste jedinke, jer one neće na pravi način reprezentovati prosek jata.Ukoliko se meri živina u većim objektima, žičana ograda se postavlja na više mesta u objektu (npr. na početku, sredini i kraju objekta) i meri se sva ograđena živina.
Merenje se mora obaviti savesno i precizno. Obavezno se mora obratiti pažnja na najčešću grešku koja se javlja pri merenju živine, posebno ako ovaj posao obavljaju radnici bez nadzora: ne izmere se sve jedinke unutar žičane ograde, nego se nekoliko najsitnijih jedinki (koje obično ostanu na kraju) pusti bez merenja. Ovakav način merenja najčešće dovodi proizvođače u zabludu o prosečnoj telesnoj masi jata, koja je po pravilu niža nego što se to na osnovu ovakvog nepravilnog merenja može zaključiti.
Vrednosti koje su dobijene prilikom merenja treba uneti na list telesne mase. Na osnovu dobijenih podataka potrebno je izračunati prosek telesne mase jata i uporediti ga sa tehnološkim normativima za dati hibrid i odgovarajući uzrast.
Ukoliko se javi značajnije odstupanje od tehnoloških normativa, moraju se preduzeti odgovarajuće korektivne mere.
Ujednačenost jata može se izračunati na dva načina. Prvi je jednostavniji i radi se tako što se izračuna prosečna masa jata i utvrdi broj, a zatim i procenat jedinki koji se nalazi u granicama +/- 10% od proseka jata. Smatra se da je ujednačenost jata dobra ako se 80% jedinki nalazi u navedenim granicama. Nedostatak ovog metoda je u tome što ne uzima u obzir ekstreme, odnosno ne daje podatke o tome koliko od proseka odstupaju najlakše i najteže jedinke.
Drugi metod je precizniji i on podrazumeva izračunavanje
– prosečne telesne mase,
– standardne devijacije (S) i
– koeficijenta varijacije (CV).
Klikom na ovaj link dolazite do excel tabele za unos telesnih masa dobijenih prilikom kontrolnog merenja. Unosom izmerenih masa, dobićete podatak o prosečnoj masi i ujednačenosti jata.
Ako kupujete gotovu stočnu hranu dajte prednost renomiranim fabrikama, a ukoliko hranu mešati sami koristite gotove hraniva dobrog kvaliteta, gotove premikse i primenjujte staro dobro pravilo – nikada ne improvizujte i ne zaboravite „Najskuplja hrana je hrana lošeg kvaliteta“.
U prvim danima života posebno treba obratiti pažnju na sledeće:
Broj uzdužnih linija hrane u odnosu na širinu objekta
Broj pilića i hranidbeni prostor pri različitim sistemima ishrane
Slično hrani,pilićima se mora obezbeditii voda, čak je mnogo važnije da pilići nikada ne budu bez vode, nego bez hrane. Nedostatak vode će posebno veliku štetu napraviti ako je u objektu suv vazduh jer pilići mogu dehidrirati.
Posebno treba obratiti pažnju na sledeće:
Položaj nipl pojilica kod mlađih pilića (Aviagen, 2009)
Položaj nipl pojilica kod starijih pilića (Aviagen, 2009)
Nagle promene u odnosu voda:hrana i promene u potrošnji vode jesu pokazatelji problema sa kvalitetom hrane, bolestima ili stresom u jatu. Pod normalnim uslovima odnos vode i hrane biće 1,6:1 ako se koristi nipl napajanje, odnosno do 1,8:1 pri korišćenju pojilica zvonastog oblika, izuzev u vreme vrućina kada je potrošnja vode znatno veća.
– Potrošnja vode povećava se za 6% za svaki stepen povećanja temperature u rasponu od 20-32oC.
– Potrošnja vode povećava se za 5% za svaki stepen povećanja temperature u rasponu od 32-38oC.
– Konzumacija hrane smanjuje se za 1,23% za svaki stepen povećanja temperature iznad 20oC.
Ako u bilo kom momentu potrošnja vode padne, proverite sve parametre u objektu i zdravstveno stanje pilića.
Odnos potrošnje hrane i vode pri različitim temperaturama
Kvalitet vode mora se redovno kontrolisati. Ako se koristi vodovodna mreža – minimum jednom godišnje, a ako se koriste sopstveni izvori vode za piće – 2 do 3 puta godišnje.
Kvalitet vode za piće
Izvor: Pravilnik o higijenskoj ispravnosti vode za piće, Službeni list SRJ, br. 42/98 i 44/99
Da bi se obezbedila efikasnost proizvodnje i kvalitet proizvoda, pre i za vreme hvatanja, transporta i klanja pilića moraju se poštovati određena pravila. Ovo je veoma osetljiv deo proizvodnje i ukoliko se obavi nestručno i nepažljivo štete koje nastaju na samom kraju tova mogu biti veoma velike.
Mora se dobro organizovati vreme isporuke, dolazak vozila na farmu i dodatna radno snaga, po mogućstvu uigrana ekipa koja će brzo i kvalitetno obaviti posao. Vodite račune o sledećem:
REDOVNO VODITI PROIZVODNO-ZDRAVSTVENO EVIDENCIJU
Dobra evidencija o utrošenoj hrani, njenom kvalitetu, vremenu nabavke i proizvođaču, kao i načinu na koji je pilići uzimaju, pored evidencije o telesnoj masi, prirastu, uginjavanju pilića i zapažanja o ponašanju uopšte, dobar je putokaz stručnjaku da u slučaju nastanka problema brzo utvrdi njihov uzrok. Od brzine utvrđivanja uzroka, pogotovo ako je u pitanju bolest, zavisi da li će gubici biti podnošljiviji ili će ugroziti ekonomičnost tova.
Kada je u pitanju zdravlje pilića, naglasak je na preventivi, jer je ona daleko najbolji i najekonomičniji način kontrole bolesti. U slučaju da već dođe do bolesti u intenzivnoj brojlerskoj proizvodnji, teško je ili pak nemoguće zaustaviti je, a posledice su veliki ekonomski gubici (povišeno uginuće, visoki troškovi lečenja, slabi završni rezultati). U slučaju bilo kakvih promena na pilićima, ili u njihovom ponašanju, najbolje je što pre pozvati nadležnu veterinarsku službu!
Za tovljača nije moguće da poznaje sve bolesti i njihove simptome, ali je bitno da primeti i prepozna svako odstupanje od normalnog ponašanja i da blagovremeno obavesti svoju tehnološko-veterinarsku službu.
Proizvođači su obavezni da sprovode redovan program vakcinacije svoji jata u skladu sa propisanim programom. Vakcinacija se vrši u saradnji sa nadležnom veterinaskom službom.
Za one koji žele da se informišu više o simptomima i uzrocima bolesti preporučujemo sledeći link http://www.thepoultrysite.com/diseaseinfo/ ili
http://www.thepoultrysite.com/publications/6/diseases-of-poultry
Ukoliko imate problem sa prevodom teksta na preporučenom sajtu, pošaljite upit.